Drugi o Guslama
PISMO PODRŠKE AKADEMSKOM DRUŠTVU ZA NEGOVANJE MUZIKE GUSLE
Ja sam dr Laslo Felfoldi, šef departmana na Institutu za Muzikologiju Madjarske Akademije Nauka u Budimpešti, šef katedre na osnovnim I master studijama antropologije plesa na Univerzitetu u Segedinu I predsedavajući Studijske grupe za Etnokoreografiju Medjunarodnog Saveta za Tradicionalnu Muziku.Tokom proteklih godina sabrao sam mnoge pozitivne impresije o tome kakav je volumen I svestranost aktivnosti Društva.

GUSLE su jedna od najbolje organizovanih I nauspešnijih institucija na polju muzičkog obrazovanja, etnomuzikološkog istraživanja I umetničke prezentacije narodne muzike I igara u regionu.Njihovo sistematsko naučno istraživanje rezultiralo je bogatom kolekcijom saznanja o tradicionalnoj kulturi Srba I drugih etničkih grupa koje žive u regionu severoistočne Srbije.Njihov naučni rad tesno je povezan sa obrazovanjem mladih na različitim nivoima, od elementarnog do visokog.Etnokamp, letnji progrsm edukacije I istraživanja uz učešće studenata iz Novog Sada, Beograda, Banja Luke I Univerziteta iz Segedina, najbolji je primer I najefektnija forma razvoja medjunarodne saradnje na ovom polju.Umetničke prezentacije nekoliko muzičkih I igračkih ansambala I grupa GUSALA, zasnovane na njihovom istraživanju I edukaciji, predstavljaju izuzetno visok standard izvodjenja narodnih igara I ovog muzičkog žanra.
Kroz njihove široke uspostavljene medjunarodne kontakte oni saradjuju sa brojnim evropskim državama, što svedoči o njihovoj profesionalnoj moći I potencijalu.
Na osnovu gore navedenih kriterijuma ja toplo preporučujem svaku finansijsku I intelektualnu podršku daljem razvoju njihovih aktivnosti.
Budimpešta, 27. januar 2010.
dr Laslo Felfoldi
GUSLE - 140 GODINA KONTINUIRANE TRADICIJE POD OKRILJEM KIKINDSKE MLADOSTI
Negde duboko u vekovima na izvoru naroda i narodnosti potekla je pesma i igra. Pevalo se i igralo u svim prilikama, naročito pri radu i slavlju. Pesme i igre su nastale tako što bi se začele u nekoj duši, a kasnije nastavile svoj život putujući od grla do grla, od koraka do koraka, od srca do srca… Menjajući se polako i prolazeći kroz mnoge unutrašnje izmene, pesma i igra su dobijale svoj besprekorani plemenit oblik, pun sažetog i koncentrovanog emotivnog položaja naroda i narodnosti gde su i začete.
Tako danima, godinama i stolećima. Čuvaju se i neguju.
Čuvamo, negujemo i mi. Duže od jednog stoleća. Neprekidno, posvećeno, ljubomorno, bojažljivo, baš kao što se čuva ono najdraže, ono bitno, ono što je deo nas, bojeći ih sopstvenim duhom i snagom kikindske mladosti.
A, sve je počelo davne 1876. godine kada su Gusle iznikle iz prijateljstva čuvenog lekara dr Jovana Paču sa poznatim kulturnim i javnim radnikom Milanom Petrovićem.
Od tada do danas, kroz Gusle su prošli i svoj doprinos dali brojni istaknuti građani, hiljade amatera, stotine članova uprave i na desetine muzičkih rukovodilaca. Podugačak je spisak njihovih imena i trebalo bi nam vremena i vremena da ih sve istaknemo obzirom na njihove zasluge. Ali, dozvolite mi da pomenem bar neke od njih, uz svu odgovornost i izvinjenje onima čija imena ću izostaviti, ali čiji doprinos je, takođe, vredan pažnje i kojima dugujemo ogromnu zahvalnost.
Pomenimo:
Horovođe: Robert Tolinger, Hranislav Hart, Matijas Melihar, Bohumil Holub, Franta Vah, Radivoje Terzin;
Koreografi: Sredoje Popov, Mladen Čudanov, Gaća Silvester;
Predsednici društva: Milan Petrović, Živko Bogdan, Ivan Veselinović, Vasa Jakšić, Kosta Šević, Kosta Sekulić i Spasoje Grahovac;
Sekretari društva: LJubomir Lotlić i Duško Škoro;
Direktori društva: koji su večeras sa nama: Dušan Dejanac i Zoran Petrović.
Od osnivanja do danas društvo za negovanje muzike “Gusle” pripada onoj grupi društava koja su imala veliku, ne samo kulturnu već i misiju – buđenje nacionalne svesti. Gusle su jedno od najstarijih srpskih društava, a verovatno i jedino pevačko društvo u Srba koje od osnivanja do danas nije menjalo ime i koje je još 1924. godine donelo odluku da rad u društvu bude izvan stranačkog sistema i da se sačuva nezavisnost i samostalnost.
Društvo nikada nije prestajalo sa redovnim aktivnostima, čak i u najtežim ratnim vremenima. Za vreme Prvog i Drugog svetskog rata kad je rad bio zabranjen, članovi društva su se okupljali u srpskoj pravoslavnoj crkvi i pevali na liturgiji, a u periodu novije istorije, tokom sankcija i bombardovanja organizovali su Dane Gusala i Kikindsko leto.
Iz godine u godinu, društvo je menjalo svoju strukturu, raslo je i jačalo.
Danas je u okviru društva okupljeno preko 500 aktivnih članova istinskih zaljubljenika u muzičko-folklorno stvaralaštvo koji svoje stvaralačke potencijale izražavaju kroz rad sekcije folklora, pripremni i izvođački ansambl, deči hor „Cvrčak“, školu tambure, tamburaški orkestar, sekciju narodnih instrumenata, veliki narodni i omladinski orkestar, mušku i žensku pevačku grupu, rekreativnu narodnu grupu, izvornu grupu „Gajdaš i bećaruše”, kroz ansambl za modernu muziku i DŽez sekciju „Branislav Lala Kovačev“.
Sekcije su pod veštim rukovodstvom profesionalaca i humanista čija imena je vredno pomenuti u ovom svečanom trenutku, a ona su: Dragoslav Tanackov, Igor i Magdalena Popov, Snežana Kovačević, Živica Grastić, Janko i Zoran Petrović, Branislav Zarić i Bojan Jović.
Pored svakodnevnog rada i održavanja režima proba svih sekcija, programska aktivnost se ogleda i u organizaciji koncerata i festivala, a za sve ove godine postojanja održano je preko 4500 javnih nastupa.
Gusle nikada nisu postavljale pitanje gde će i kada nastupati. Gostovali su u više od 300 mesta u zemlji i inostranstvu. A bilo ih je svuda: u gradskoj kasini, narodnoj i varoškoj gostionici, gradskom vrtu, fabričkim halama, ali i u velelepnim profesionalnim pozorišnim i koncertnim salama širom zemlje, Balkana, Evrope, Azije i Amerike.
Svih ovih godina kulturna misija Gusala bila je zapažena i cenjena u široj javnosti, a njeni programi i projekti prepoznati su i podržavani. U prvih šest decenija imale su veliku pomoć od strane Srpske crkvene pravoslavne opštine. Nakon tog perioda pa sve do danas,podršku i pomoć imamo od opštine Kikinda, mnogih naučnih, obrazovnih i kulturnih institucija i brojnih pojedinaca-građana Kikinde.
Evo nekih od aktivnosti:
- Izdat je i izdaje se GUDALO, prvi muzički časopis na Balkanu;
- Daje se doprinos spomeničkoj kulturi u gradu;
- Štampan je veliki broj kompozicija;
- Godine 1889. pokrenuta je akcija osnivanja Saveza srpskih pevačkih društava;
- 1902 godine gusle su imale veliku turneju po tadašnjoj Srbiji i Beogradu . Bila je to najveća kulturna manifestacija u Srbiji te godine , a članovi društvaimali su imali prijem kod kralja;
- Organizovan je 1931. godine prvi radio prenos u Srbiji;
- Snimljeno je više dokumentarnih TV filmova;
- 1993. godine realizovan je Međunarodni festival gajdaša;
- Sa prof. Dr Oliverom Vasić inicirano je osnivanja smera Vaspitač za tradicionalne igre, kao jedinstven smer u zemlji;
- Od 2002. godine organizuje se FENOK - Međunarodni festival narodnih orkestara i ETNOKAMP - studijsko istraživanje muzičke tradicije Banata,
- Uspostavljena je intenzivna međunarodna saradnja sa ansamblima iz Bugarske, Mađarske, Rumunije, Nemačke, Švajcarske, Koreje, Slovačke, Češke, SAD i Turske.
- U okviru Društva radi i naučno-istraživački odbor, radionica za izradu kostima, a postoji i klub prijatelja društva.
Svaki dugogodišnji rad i posvećenost ideji donosi uspeh, a sa njima i značajne nagrade. Imamo ih mi mi, mnogo, ali pomenućemo nama najznačajnije, a one su:
- u Kraljevini Srba, Hravata i Slovenaca Gusle su dobile orden Svetog Save V reda;
- Vukova nagrada,
- Iskra kulture,
- 1987.godine narodni orkestar je osvojio prvo mesto na međunarodnom festivalu u Poljskoj;
- Oktobarska nagrada grada Kikinde,
- Zlatna plaketa saveza amatera Srbije,
- u novije vreme vredno je istaći da je veliki narodni orkestar na Međunarodnom festivalu orkestara u Bugarskoj 1999. godine osvojio Grand Prix, a hor devojaka 2001. godine u Češkoj treću nagradu na međunarodnom festivalu u konkurenciji 101 hora iz celog sveta.
Na kraju ovog sažetog osvrta na dugogodišnju i bogatu istoriju Gusala, iskreno se nadamo da će ovaj jubilej i rezultati do sadašnjeg rada stvoriti još novih, razvojnih prilika, kojima će društvo koračati. Da ćemo ostvariti već dugo sanjane snove o institucionalnom obrazovanju kadra u okviru etnomuzikologije i to u nekim novim, i savremeno urađenim prostorima.
Do tada, još jednom hvala svima koji ste večeras došli da uživamo u posebnom danu za Gusle i koji ste prepoznali u nama vrednosti koje treba podržavati.
Hvala i našoj kikindskoj mladosti koja nam svojim entuzijazmom, iskrenošću i ljubavlju prema muzici i igri boji dane, koja nam sa svakim svojim nastupom odagna tugu, izmami osmeh i učini nas srećnim. Verujem da će tako biti i večeras.
Zato, prepustimo se njihovom umeću i uživajmo!
Na Sretenje, 2016. god.
dr Milanka Maljković, prof.
Korišćeni izvori:
Dušan Dejanac, Društvo za negovanje muzike Gusle u periodu od 1976.do 1986. godine, časopis Gudalo, Kikinda.
Arhiva Gusala.
Dušan Dejanac (1992), „Družina pesmogovornika“, Četvrti oktobar,LŽTK, broj 687, str. 20.
Rajkov, M.,Bojić,V., (1976), Spomenica 1876-1976, Društvo za negovanje muzike Gusle, Kikinda.
Dušan Dejanac,(1999), Krugovi stvaralaca u kulturi Kikinde, Istorijsko zavičajno društvo, „Kinđa“, Kikinda, str.22.
http://www.riznicasrpska.net