sr en

O Guslama

Jedna od najmlađih varoši u Banatu, Velika Kikinda, bila je najsrpskije mesto gde su manjinski narodi bili Nemci, Mađari i Jevreji. Kao središte Dištrikta (1774.-1876.) imala je vezu sa svetom preko železničkog saobraćaja i telefonskih komunikacija.

U vreme ubrzanog ekonomskog razvoja Velike Kikinde, jača i kulturni krug dr Jovana Pačua u kome su dr Milan Petrović, Đorđe Vlahović, Đoka Radak, dr Živko Bogdan i drugi, koji daje podsticaj i pokreće pevačko društvo „Gusle“. Na inicijativu Jovana Pačua osnovan je 1873. godine stalni muški hor koji će nešto kasnije, 1876. godine, biti dopunjen ženskim glasovima i prerasti u Pevačko društvo „Gusle“.

Borba sa mađarskim vlastima za registrovanje Društva je trajala pune dve godine, ali nažalost, osnivački akt nije sačuvan u arhivu Društva. Najstarija arhivska dokumentacija Društva nestala je i uništena za vreme Prvog svetskog rata. Kada su „Gusle“ povodom pedesetogodišnjice rada objavile Spomenicu, ona je bila napisana isključivo na osnovu sećanja starijih članova Društva.

Pevačko društvo „Gusle“ prvi put nastupa 14. februara 1876. godine. Horom diriguje N. Fris, koji je, nešto pre toga, došao iz Subotice u Kikindu. Ovo Društvo 1877. godine dobija naziv „GUSLE, Društvo za negovanje muzike“. Osnivač i prvi predsednik bio je advokat Milan Petrović Tuturov (1844-1903). Uslovi za rad Društva bili su prilično loši, ali je entuzijazam osnivača bio veliki: „polazeći na probe donosili su sa sobom sveće u džepu, a isto tako donosili su i ogrev u zimskim mesecima samo da bi se probe mogle neometano održavati“. Nakon Frisa, vrlo brzo, na mesto horovođe dolazi Josif Marinković, i od tada Društvo značajno napreduje i funkcioniše kao mešoviti hor sa zasebnom sekcijom za instrumentalnu muziku.



1880. godina je veoma značajna za „Gusle“, zato što na mesto horovođe dolazi Robert Tolinger, muzičar visokih referenci i vrhunskog muzičkog obrazovanja, koji je svojim stručnim znanjem i energijom podigao Društvo na zavidan nivo. Tolinger je tokom deset godina života i rada u Kikindi komponovao veliki broj kompozicija za muški hor, mešoviti hor i za solo pevanje, koje „Gusle“ u to vreme štampaju u Beču i predstavljaju ogroman doprinos srpskoj muzičkoj kulturi. Značajno je da se najveći deo Tolingerovog štampanog opusa nalazi i čuva i danas u „Guslama“. Takođe, važno je napomenuti da su Tolinger i Milan Petrović pokrenuli prvi srpski muzički časopis „Gudalo“.

Nakon deset godina veoma uspešnog i pldnog rada Tolinger odlazi iz Kikinde, a na preporuku Dvoržaka na mestu horovođe „Gusala“ zamenjuje ga Hranislav Hartl. Posle Hartla horovođa postaje Matijas Melihar, a potom Franta Vah. Tokom tog celog perioda Društvo pored redovnih proba i nastupa stalno učestvuje i u bogosluženju u crkvi.

1926. godine Društvo je proslavilo pedesetogodišnjicu, pod predsedništvom tadašnjeg okružnog prote, kada je upriličilo i osvećenje svoje zastave, koja se i danas čuva u prostorijama Crkvene opštine. Boreći se sa materijalnim problemima, „Gusle“ tek 1930. godine nizom priredbi i manifestacija uspevaju da upriliče proslavu pedesetogodišnjice rada Društva, kada je priređena bakljada uz učešće sokolske fanfare i ostalih lokalnih pevačkih društava. Sledeće večeri je u velikoj dvorani hotela „Nacional“ priređen svečani koncert, na kome su, pored slavljenika učestvovali i brojni gosti. Važno je napomenuti da je ovaj koncert uživo prenosio Radio Beograd, što je ujedno bio prvi radio prenos Radio Beograda. Te, 1930. godine, izdata je i „Spomenica“, koja, iako malog obima, i danas predstavlja značajan doprinos izučavanju istorijskog razvoja Društva.

Prvih pola veka postojanja Društva karakteriše uspešno negovanje horskog pevanja i instrumentalne muzike, kroz učestvovanje u svim srpskim kulturnim priredbama, kao i izdavanje kompozicija, što je bio veliki doprinos srpskoj muzičkoj kulturi tog perioda. U ovom periodu „Gusle“ daju inicijativu za osnivanje, a potom i stupaju u Savez Jugoslovenskih pevačkih društava.

Tokom 1938. godine, usled velikih materijalnih, kadrovskih i programskih poteškoća, Društvo počinje da se sve više orijentiše na priređivanje sela sa igrankama. Ovakvi programi su bili kratki (vokalne ili instrumentalne tačke), bilo ih je lakše i jeftinije pripremiti i organizovati, a igranke su privlačile građane.

U periodu nemačke okupacije Kikinde, kao i tokom prethodnog rata, javni nastupi „Gusala“ potpuno su zamrli i rad hora se svodio isključivo na pojanje u crkvi i to nedeljom i za vreme verskih praznika. Već prvi dani oslobođenja naglo oživljavaju rad „Gusala“. Sve manifestacije i mitinzi bili su propraćeni pesmom članova hora „Gusala“. 1. marta 1946. godine, Opštinsko veće Sindikata prihvatilo je „Gusle“ pod svoje okrilje i menja mu naziv u Sindikalno kulturno umetničko društvo „Gusle“. Tada, prvi put posle 70 godina postojanja Društvo širi domen svog rada, te pored hora formira još dve sekcije: dramsku sekciju za scensku umetnost iz koje kasnije nastaje Narodno pozorište, i FOLKLORNU SEKCIJU. U tom periodu horovođa je bio Vukašin Bojić (sa manjim prekidima je vodio hor sve do 1963.god.), rukovodilac folklorne sekcije je bio Sredoje Popov, a dramske sekcije Sava Pavlović.

„Gusle“ su tokom čitavog svog postojanja tražile odgovarajući prostor za rad. Selile su se iz jedne u drugu zgradu i radile u neadekvatnim uslovima, hladnim i mračnim salama i hodnicima.Uz to ni celovekovna borba za finansijska sredstva nikako nije olakšavala rad entuzijastima Društva. Od stogodišnjice Društva nazire se prvo kvalitetno i trajno rešenje za prostor „Gusala“, kao i bolje finansiranje aktivnosti od strane opštine, što dovodi do primetnog porasta u kvalitetu rada svih sekcija. U prostor koji i danas koriste, u zgradi Kurije, „Gusle“ se useljavaju 1978. godine. Od tada pa sve do danas vrši se permanentna rekonstrukcija i adaptacija prostora, tako da Društvo sada raspolaže kvalitetnim radnim prostorom. Sve ove poslove, uz veliki uloženi rad članova Društva, finansijski pomaže Gradska uprava Kikinda.



„Gusle“ su u periodu posle 1990. u saradnji sa RTS i RTV realizovale i snimile više dokumentarnih filmova („Revena u Kikindi“, „Badnjak u Kikindi“ „Lazarice“...) kao i više radio emisija za potrebe Radio Kikinde, Radio Novog Sada i Radio Beograda. Izuzetan doprinos u ovom segmentu rada Društva dao je Dušan Dejanac, poznati publicista i hroničar našeg grada. Veći deo svog radnog veka je proveo u „Guslama“ na radnom mestu sekretara, a u jednom periodu i kao direktor Društva, pokrećući mnoge manifestacije. Istražujući istoriju „Gusala“ i beležeći vredno podatke o svakodnevnom životu i programima koje su „Gusle“ realizovale, Dejanac je pripremio vrednu građu koja će u narednom periodu biti objavljena i dati potpuniju sliku o vekovnom životu i radu Gusala.

Osvojena priznanja i nagrade svih sekcija Društva su tokom čitavog narednog perioda brojna i značajna, od kojih posebno izdvajamo Orden Svetog Save V reda (u Kraljevini Srba, Hravata i Slovenaca), nagradu Kulturno-prosvetne zajednice Vojvodine „Iskra kulture“ za 100 godina kontinuiranog i aktivnog rada na širenju i unapređenju muzičko-folklornog amaterizma (1976.), nagradu Kulturno-prosvetne zajednice Srbije „Vukova nagrada“ za izuzetan doprinos razvoju kulture (1986.), kao i dve povelje „Kapetan Miša Anastasijević“ za očuvanje i unapređenje tradicije i kulture (2006. i 2016.), Godišnju nagradu Grada Kikinde (2016.). Devedesetih godina prošlog veka broj aktivnih članova stalno raste, orkestarske i folklorne sekcije dobijaju potpuno novu dimenziju, a po mišljenju mnogih stručnjaka i javnosti „Gusle“ se smatraju jednim od najkvalitetnijih Kulturno-umetničkih društava u zemlji. Rukovodioci folklorne sekcije Društva u periodu od 1990. godine do danas su sledeći: nakon Gaće Silvestera na mesto rukovodioca dolazi Branislav Cucić, a zatim i Milorad Ćirić, Mira Lukač, a od 1999. godine do danas Igor Popov, vaspitač specijalista za tradicionalnu igru. Popov je svojim predanim radom i nadahnutim koreografskim rešenjima ostavio značajan trag u istoriji „Gusala“, a posebno istražujući i postavljajući na scenu srpske igre iz Kikinde i igre iz Pomorišja (rumunskog dela Banata). Ovim koreografijama, Popov je prikazao duh narodnog života i lepotu tradicionalne igre Srba, stanovnika gornjeg Banata, i one predstavljaju kapitalna dela u svetu folklornog stvaralaštva današnjice.

Veliki narodni orkestar „Gusala“ 1993/4. godine formira i njime do danas rukovodi Zoran Petrović, a tamburaškim orkestrom najpre Vladimir Krstonošić, a danas Živica Grastić. Svoje dugogodišnje bogato muzičko iskustvo, Petrović prenosi na brojne članove novooformljenog orkestra i svojim neiscrpnim muzičkim idejama, talentom i znanjem „Gusle“ podiže na pijedestal muzičkog stvaralaštva tog vremena. Dakle, sa njim počinje novo razdoblje u muzičkom životu Društva. On postavlja potpuno nov muzički program, kojim prezentuje tradiciju različitih krajeva Srbije i celokupnog Balkana, a takođe autentičnim zvukom prati koreografije postavljene za igračke ansamble „Gusala“, čime znalački doprinosi očuvanju arhaičnog zvuka određenog podneblja, prilagođenog zadacima orkestra i igrača na sceni. Pevačke grupe su u ovom periodu vodili: Igor Popov, Zoran Petrović, Magdalena Popov, a horom su dirigovale: Tatjana Ivanica, Eva Aranjoš Francuski i Snežana Kovačević. Takođe, u radu „Gusala“ je dugi niz godina učestvovala i izvorna grupa „gajdaš i bećaruše“, koja je pod rukovodstvom Branislava Zarića negovala izvorni melos ovog kraja. NJega je nasledio u muziciranju na banatskim gajdama Igor Popov.

Još sedamdesetih godina Društvo šalje pojedine članove na seminare folklora radi učenja, usavršavanja i napredovanja, zatim sarađuje sa brojnim stručnjacima, rukovodiocima, Kulturno umetničkim društvima, učestvuje na svečanim akademijama, festivalima... Decembra 2006. godine, „Gusle“ velikim koncertom obeležavaju sto trideset godina kontinuiranog postojanja i rada, da bi deset godina kasnije, 2016. godinu posvetili jubileju i proslavi sto četrdesetogodišnjice rada Društva svečanom akademijom i Gala koncertom. Tom prilikom dodeljene su i plakete za izuzetan doprinos u radu „Gusala“.



GUSLE DANAS

Uprava, kadrovi i sekcije Društva:
Kroz istoriju Društva predsednici i uprava su uvek bili ugledni kikindski intelektualci, potpuno posvećeni ostvarenju misije koju Društvo ima. Tako je i danas, predsednik Skupštine Društva je prof. dr Spasoje Grahovac a predsednica Upravnog odbora Društva je prof. dr Milanka Maljković.
Sekcije:
- škola folklora - Magdalena Popov, Igor Popov, Dragoslav Tanackov,
- dečji izvođački folklorni ansambl - Igor Popov, Igor Bilić
- izvođački folklorni ansambl - Igor Popov
- mešoviti omladinski hor - Jovana Šević
- dečji hor „Cvrčak“- Jovana Šević
- škola tambure - Živica Grastić
- tamburaški orkestar - Živica Grastić
- sekcija narodnih instrumenata - Janko Petrović
- veliki narodni orkestar - Zoran Petrović
- omladinski narodni orkestar-Zoran Petrović, Vladimir Ristić
- muška i ženska pevačka grupa - Magdalena Popov, Igor Popov,
- veteranski ansambl –Magdalena Popov, Igor Popov, Igor Bilić,
- ansambl za modernu muziku - Janko Petrović

Uz nabrojane sekcije u okviru Društva radi i NAUČNO-ISTRAŽIVAČKI ODBOR u kome su aktivni brojni ugledni stručnjaci iz oblasti etnomuzikologije i etnokoreologije. Bitno je pomenuti i RADIONICU ZA IZRADU KOSTIMA čiji rezultati su vrhunski u izradi i rekonstrukciji narodnih nošnji i scenskog kostima. U Društvu funcioniše i KLUB PRIJATELJA DRUŠTVA.